SJEĆANJE KOJE NE BLIJEDI: ODRŽAN 17. MEMORIJALNI TURNIR „HORVAT-ILEKOVIĆ“

Postoje datumi koji ostaju urezani u kolektivnu svijest jedne policijske uprave ne po brojkama, već po praznini koju su ostavili. Za Policijsku upravu bjelovarsko-bilogorsku to je 18. ožujka 2006. godine. Tog su jutra u Hampovici, na putu prema službenoj dužnosti, utihnula srca dvojice vrsnih kriminalista, kolega i očeva – Zlatka Horvata i Damira Ilekovića.

 U subotu, 25. travnja, sportski tereni ponovno su postali mjesto susreta živih sjećanja i neraskidivog prijateljstva. U organizaciji Regionalnog kluba IPA Bjelovar i PU bjelovarsko-bilogorske, održana je 17. po redu memorijalna utakmica koja nosi njihova imena.

Svečanost je započela dostojanstveno, uz taktove himne „Lijepa naša“ i međunarodne himne IPA-e „Servir par l’Amitie“. Predsjednica kluba, Monika Zorić, u emotivnom se obraćanju prisjetila trenutka koji je prije gotovo dva desetljeća ostavio policijsku obitelj u nevjerici. „Obećali smo im tada da njihovo domoljublje, čast i nesebičnost nikada nećemo zaboraviti. Ovaj turnir je naš način da to obećanje ispunimo svake godine iznova“, poručila je Zorić.

Posebnu težinu i toplinu događaju dalo je prisustvo obitelji poginulih kolega, gospođa Martine i Petre Ileković, dok je delegacija kluba istovremeno na groblju odavala počast polažući svijeće na posljednja počivališta Zlatka i Damira.

Na samom terenu, snage su odmjerile ekipe Zatvora u BjelovaruIPA kluba Brodsko-posavska i Policijske postaje Bjelovar. No, tko je postigao više pogodaka, ove je subote bilo u drugom planu. Pobijedilo je zajedništvo, sportski duh i ono najvažnije – živa uspomena na dvojicu prijatelja koji su za službu dali ono najvrjednije.

Nakon sportskog dijela i službenog protokola, sudionici i gosti nastavili su druženje u restoranu Policijske uprave. Uz zajednički ručak i razgovor, u opuštenijoj atmosferi, još su se jednom evocirale uspomene na zajedničke radne dane i trenutke provedene s Damirom i Zlatkom, čime je ovaj memorijalni dan zaokružen onako kako bi oni najviše voljeli – u krugu prijatelja i kolega.

Dokle god čuvamo sjećanje na njihovu žrtvu i plemenitost, Zlatko i Damir ostaju neizostavan dio našeg kolektiva…

F.F.